Nezaposlenost kao najveći problem

mladih iz ruralnih područja

Nakon završetka studija, mladi se uglavnom vraćaju svojim domovima. Povratak u manje sredine zna biti težak, pogotovo nakon saznanja da ih ne čeka radno mjesto. Mnogi od njih napuštaju državu pa traže sreću i posao izvan granica BiH. Najveći razlog ovakvih odluka leži u velikom broju nezaposlenih.

 (Izvor: www.act-global.org)

Piše: Edin Ćurić

Cilj svake mlade i perspektivne osobe jesu uspjeh, zagarantiran posao, siguran dom i osnivanje porodice. Da bi se ciljevi ostvarili, potrebno je mnogo truda i ulaganja, a sve isključivo zavisi od angažmana i motivacije omladine. Svjesni smo da mladima u BiH nije nimalo lahko, prvenstveno zbog velike stope nezaposlenosti. Tipična svakodnevnica, ispijanje kahve i dangubljenje primjetni su u svim dijelovima države, a posljedice nezaposlenosti najviše se odražavaju na srednjoškolce i studente. Posmatrajući trenutnu situaciju u državi, treba napomenuti da se mladi iz većih gradova tzv. urbanih područja imaju čemu nadati. Veći gradovi pružaju studentima više mogućnosti, barem kad je riječ o zaposlenosti.

U ovom grafikonu vidimo uz koje aktivnosti   je trošeno slobodno vrijeme (linija sa rombovima) te koliko sati sedmično za svaku od aktivnosti (linija sa kvadratićima)

Nema fajde od društvenih nauka

Srednjoškolci i studenti iz ruralnih područja nalaze se u mnogo težoj situaciji, pogotovo nakon završetka školovanja. Zbog trenutnog stanja, od krucijalne važnosti za studente jeste smjer, odnosno pravi izbor prilikom upisivanja fakulteta koji će studirati. Mladi iz ruralnih područja često pogriješe pri odabiru fakulteta, pa završe fakultet s čijom diplomom pri povratku kući ne mogu pronaći posao. Za one koji dolaze iz takvih područja najslabija solucija jesu društveni fakulteti, dok prednost mogu imati studenti koji studiraju agronomski, poljoprivredno-prehrambeni ili šumarski fakultet.

Mnogi od njih izgube nadu, napuštaju državu, ili se posvete potpuno drugim poslovima, u ovom slučaju najčešće zemljoradnji, uzgoju namirnica za život. Veliki je broj mladih koji završe fakultet u roku, te nakon toga ne mogu naći posao u svojoj struci pa se posvete poslovima poput rada u trgovinama, kafićima, restoranima ili poljoprivredi (isplativim uzgojem malina, jagoda).

“Završila sam sociologiju u Mostaru prije godinu dana, vratila se kući i pokušala naći posao. Nažalost, nisam nigdje primljena, tako da trenutno ništa ne radim. Ukoliko u narednom periodu ne nađem posao u svojoj struci, pokušat ću s drugim poslovima poput trgovine, ili sezonskim poslovima, naprimjer berbom malina. Otkako sam se vratila sa studija, ništa ne radim i osjećam se loše zbog toga”, navodi Emina iz naselja Glavice, blizu Bugojna.

Potrebe mladih iz ruralnih područja

 Indikativno istraživanje o stanju i potrebama mladih u ruralnim sredinama sprovelo je Ministarstvo porodice omladine i sporta Vlade RS tokom augusta i septembra 2011. godine. Cilj ovog programa bilo je osnaživanje standarda i uvjeta života mladih u seoskim sredinama te ispitivanje stavova o pitanju zapošljavanja, odnosa u porodici, života na selu, obrazovanja, mobilnosti, socijalnog statusa i slobodnog vremena. Istraživanje je sprovedeno u nekoliko ruralnih područja iz općina Mrkonjić-Grad, Trebinje, Vlasenica, Bosanska Gradiška i Bosansko Petrovo Selo. Ispitanici su bili uzrasta 18-30 godina. Oko polovine ispitanika (50,5%) je završilo srednju školu. Oko 22% njih studira, 9,1% je završilo fakultet, a 12,7% je još u srednjoj školi.

Kao najveći problemi su procijenjeni nezaposlenost mladih, opće siromaštvo i korupcija, materijalna ovisnost od roditelja. Osnovni rezultati istraživanja pokazuju da bi većina ispitanih u ruralnim područjima (83%) napustila BiH, što zauvijek ili na duže ili kraće vrijeme. Oko 17% mladih bi ostalo i ne bi napuštalo BiH. Najvažniji faktor koji potiče mlade da napuste selo jeste nemogućnost zarade, a faktori koji doprinose ostanku na selu su stanje infrastrukture (vodovodna i kanalizaciona mreža), estetski izgled mjesta te mogućnost rada i zarade. Statistike pokazuju da 40-50% mladih provodi po nekoliko sati dnevno uz aktivnosti koje su upitnog karaktera (kafići, surfanje po internetu, facebook). Najviše ispitanika (blizu 62%) svoje slobodno sedmično vrijeme provodi kroz druženje s prijateljima (u prosjeku 1,5 sati dnevno). Njih 50% pomaže roditeljima, oko 49% gleda TV (oko 1 sat sedmično), 44,5% provodi vrijeme na internetu, 39% na facebooku (1 sat dnevno), 40% u kafićima, 30% obrađuje zemlju itd. Najmanje ih provodi slobodno vrijeme uz neke kulturne aktivnosti. Kada su u pitanju aktivnosti mladih u ruralnim područjima, nekolicina njih ističe aktivnosti u sportskim sekcijama, omladinskim i volonterskim organizacijama.

Predstavnici M1 o problemima mladih van velikih gradova razgovarali su tokom svoje posjete Cazinu

Kvalitet života van gradova

 Mladi su procjenjivali kvalitet života u ruralnim područjima. Najviše (oko 37%) ih je procijenilo da je život osrednji, dok je svega 6,3% bilo zadovoljno. Čak je skoro 57% mladih istaklo da je život na selu loš ili veoma loš. Analize su pokazale da od onih koji su zaposleni 46,4% radi u privatnom sektoru, 29,6% u javnom sektoru, a 18,4% se bavi nekim poslom kod kuće. Oko 45% je razmišljalo o započinjanju nekog vlastitog biznisa. Ono što je važno za ruralna područja jeste “olakšavajuća” činjenica da mnoge porodice iz takvih područja obično same uzgajaju namirnice za ishranu, što im umanjuje troškove življenja. Zanimljivo je istaknuti i prijedloge ispitanika o unapređenju provođenja slobodnog vremena. Tako su mladi iz Vlasenice uglavnom navodili kako je potrebno podići svijest mladih o tome da na što kvalitetniji način iskoriste slobodno vrijeme za sport, šetnju, a manje vremena provode uz TV ili internet. Uz zapošljavanje mladih i volontiranje, potrebno je osigurati prostorije za sprovođenje kulturno-sportskih dešavanja. Mladi iz Trebinja i Bosanskog Petrovog Sela smatraju da je potrebno izgraditi zabavni centar za mlade, povećati broj kulturnih i sportskih dešavanja.

Treba napomenuti da bi najkorisniji poticaji za 42% ispitanika bili oni koji su usmjereni prema zanatstvu, a za 31% za zemljoradnju. Oko 13% je istaklo važnost poticaja za razvoj stočarstva.

Najpotrebniji resursi za započinjanje biznisa su: znanja o određenim oblastima, informacije, savjeti i podrška tokom ispitivanja tržišta i izrade poslovnog plana. Uzroci nezapočinjanja vlastitog biznisa najčešće leže u nepostojanju poticaja, strahu od neuspjeha i neimanju kredita. Statistike uglavnom potkrepljuju ono što zna svaka osoba u državi. Stanje je teško, a nezaposlenost ogromna. Mladi u BiH teško dolaze do posla, a pogotovo oni koji nemaju nikoga da ih pogura i osigura im radno mjesto nakon studiranja.