Farma magaraca i unikatni nakit – mogu li nas izvući iz krize?

Da vrijedi rizikovati i vjerovati u vlastite ideje, pokazuju nam primjeri Tanje Doganžić i Alena Jusupovića. Ne obazirući se na lošu ekonomsku situaciju i krizu u kojoj se BiH nalazi, posebno na činjenicu da njeno tržište rada nije naklonjeno mladima, oni su svoje snove ostvarili i žive ih na način koji je primjeran i motivirajući.

Piše: Nejra NEIMARLIJA

Skoro 60 posto mladih ljudi u BiH nije zaposleno. Pitamo li se koliko je njih pokušalo to promijeniti ne čekajući da nekodrugi to uradi umjesto njih. Sigurno ne mnogo. Naši sagovornici sigurno su rijetki i izuzetni mladi ljudi koji su dokazali da pravila ne važe za sve i da su „statističke greške“ uvijek moguće.

Tanja Dogandžić (28) i Alen Jusupović (23) su jedni od pozitivnih primjera mladih koji su preuzeli rizik i ne čekajući da im neko drugi da zaposlenje, sami se zaposlili realizirajući vlastite ideje i slijedeći vlastite snove. Iako se na prvu čini da njihove priče nemaju ništa zajedničko, ono što imaju je to da su oboje dobili novčana sredstva kroz programe preduzetničke inicijative. Alen je osnivač farme muznih magaraca i sitne stoke Zavidovići, dok je Tanja osnivačica obrta proizvodnje unikatnog nakita, T&V arts u Sarajevu. U nastavku vam donosimo njihove priče.

Djevojka u šarenoj haljini

Tanjina ideja, T&V arts (Tanja i Vanja arts), je nastala iz hobija i ljubavi prema pravljenju nakita. Pričajući o svojim počecima, Tanja kaže: „Krenulo je tako što smo sestra Vanja i ja pravile nakit za sebe i ljudi su uvijek govorili kako je super, pa smo poklanjale ono što smo izrađivale. Vidjela sam sliku u novinama, djevojke u šarenoj haljini, pa sam pomislila kako bi bilo super imati naušnice s tim uzorkom. Istraživala sam sama o tehnikama pravljenja nakita, pa sam ih kombinirala. Probala sam različite tehnike: bojanje lakom, print, ljepila, transfer tehnika, kombinacija tehnika itd. Ne postoji nigdje opisana ova tehnika kojom radimo.“ Tanja i Vanja su ekološki osviještene i koriste reciklirani materijal, eko „friendly“ lakove i sve rade ručno. Već dvije godine sestre se bave proizvodnjom unikatnog nakita.

Dosad su uglavnom zainteresirane djevojke dolazile u njihov stan da vide kakav nakit prave, a nakon pobjede za najbolji prijedlog biznis plana organiziranom u okviru inicijative Jednake mogućnost za žene i muškarce u politici, sestre će imati štand u Ilidži, gdje će se moći predstaviti široj javnosti.

Iako je Tanja nekoliko godina bila na birou, ostala je istrajna u svojoj viziji - da će jednog dana osnovati svoj biznis. Putem konkursa za najbolji biznis plan, ona je uspjela skrenuti pažnju na svoj rad i time ne samo sebi, već i svojoj sestri osigurati radno mjesto. Danas, njen obrt je registriran pod šifrom stari zanati. Bilo je komplikacija oko registracije, jer niko do sada nije registrovao obrt u izradi nakita. Na kraju, Tanja je, uz savjetodavnu podršku Instituta, uspjela registrirati obrt. Govorećio narednim koracima u realizaciji ideje Tanja kaže: „Registracija nam sada otvara neka nova vrata da širimo tržište, što prije nismo bili u mogućnosti. Štand će biti tokom 6 mjeseci u Maloj aleji na Ilidži, tj. dok traje sezona, a zatim ćemo vidjeti da li je održivo da se dalje nastavi i iznajmi neki prostor gdje bi mogli da radimo i tokom zime.“

Nezaobilazna turistička ponuda

Iako se bilo jako teško odlučiti pokušati, sestre već dvije godine posluju dobro, te su shvatile da Ilidži nedostaje nešto takvo. „Jako je puno turista na Ilidži, a ovo je korak više ka boljoj turističkoj ponudi. Imat ćemo nakit koji će predstaviti Vrelo Bosne, Staru Ilidžu, originalne razglednice. Uskoro ćemo imati i logotip“, kaže Tanja.

Ciljne skupine su srednjoškolke i studentice, koje najčešće kupuju nakit. Naušnice su najprodavaniji proizvod, a pored toga tu su i: broševi, lanci, cekeri od recikliranog materijala, razglednice, magneti za frižider itd. Imali su i broševe za muškarce, koji su bili dobro prodavani. Cijene proizvoda T&V arts su prihvatljive, smatra Tanja. Cijene naušnica su 6 KM, cekeri su 15 KM.

Ciljna grupa je dobro prihvatila ideju i zadovoljni su kada dobiju svoj komad nakita. Najčešće ponovo naruče. Najbolja reklama je facebook, kao i zadovoljni kupci. Što se tiče dalje promocije, T&V arts imat će radio jingle, te promociju na lokalnim radiostanicama. Sajmovi su dobra promocija, jer se tu djevojke koje prave nakit druže, razmjenjuju ideje kako prodati nakit, a to je i prilika za razmjenu iskustava.

Na proljeće T&V arts će dobiti štand, koji će biti drugačiji od običnih štandova, u retro stilu. Tanja se raduje štandu, jer su dosad imali problema s naplatom zbog ljudi koji su dalje distribuirali njihov nakit. Vjeruje da i ostali prodavci nakita imaju isti problem.

Konkurencija i originalnost T&V arts

Naša sagovornica smatra da proizvođači nakita nisu konkurencija jedni drugima, jer svako ima specifičan način rada. „Kreativnost je velika i široka te nema potrebe da jedni druge kopiramo. Kada kod nekog vidiš nešto dobro, to treba biti podsticaj da napraviš još bolje, a ne identično.“

Tanja smatra da je njena ideja proglašena najboljom, jer je bila originalna, interesantna, imala je finalni produkt, koji se dalje trebao plasirati. Turistička ponuda, ekološki aspekt izrade nakita, doprinijeli su da pobijedi ideja T&V arts. Ideju smatra održivom, te ima period od 6 mjeseci da odrede njenu isplativost.

Preduzetnici se često obeshrabre kad im svi govore negativno o ideji, ali prema Tanjinim riječima, ukoliko sami ne vjerujemo u svoje ideje, ne mogu ni drugi vjerovati. Uspjehom smatra pobjedu na takmičenju za najbolji prijedlog biznis plana. Prije svega, jer se osjećala sigurnije što je dobila početna novčana sredstva, kao i savjetodavnu podršku.

U ovom poslu ima i anegdota. Tanja je dolazila u situaciju da sluša o svom nakitu. „Jednom u tramvaju sam čula kako jedna djevojka komentariše s prijateljicom naušnice na drugoj djevojci kako su dobre i gdje li ih je nabavila, a to su upravo bile naušnice T&V arts.“ Ipak, Tanja nije otkrila da ona i sestra prave te naušnice.  

Magareća sreća

Alena Jusupovića, 23-godišnjeg studenta Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu, zainteresovala je ideja o otvarnju farme magaraca kada je saznao da tako nešto postoji u susjednim državama. Namjeravajući da u BiH prvi pokrene ovakav biznis, Alen je sa svojom idejom, u junu 2012. g., bio drugoplasirani na programu Imam ideju u Sarajevu.

„Magarci su simpatične, zanimljive životinje, kao bića iz bajke. Volim životinje i uvijek sam imao nekog kućnog ljubimca. Zato sam upisao i master na poljoprivredi, agroekonomiju, nakon završene ekonomije.“, kaže Alen, tako da i ne čudi što danas ima farmu. On se slučajno prijavio na program Imam ideju, na kojem je dobio novčana sredstva, za koji je saznao dok je surfao internetom.

Što se tiče predstavljanja ideje pred komisijom, Alen kaže da je bilo zanimljivo, ali i da je odlučio da će profesionalno prići tome, bez obzira na eventualni podsmijeh komisije. Dok je pričao o mužnji magarica, komisija se pomalo smijala, ali Alen ih je ipak uspio uvjeriti da je njegova ideja isplativa i da ju je moguće realizirati.

Mladi preduzetnik preporučio nam je i jednu taktiku. On ima određenu grupu prijatelja, koja mu postavlja razna pitanja, a on pokušava odgovoriti na njih. Takitika mu je pomogla, jer pred komisijom na svako pitanje je imao odgovor i to dobar odgovor, što pokazuje i drugo mjesto koje je osvojio. Iako dobiveni iznos od 4000 dolara nije bio dovoljan za finansiranje cijelog plana, omogućio je lakši početak. Govoreći o sadašnjoj promociji farme, Alen kaže: „Imao sam elana, želio sam da to pokrenem. Počeo sam odmah nakon takmičenja, u julu 2012. g., s marketinškom kampanjom kroz facebook stranicu. Mediji su me odmah počeli kontaktirati: Dnevni avaz, Oslobođenje, FTV, BHT, HAYAT, BH Radio 1 itd. Oni su bili vjetar u leđa. Promovisat ćemo naše proizvode još i kroz sajmove, letke, a kasnije ćemo staviti reklamu na poznatije radiostanice, za početak u Zeničko-dobojskom kantonu. “

Ljudi u Alenovom okruženju na početku nisu baš najbolje prihvatili njegovu ideju o farmi magaraca. O svojim počecima Alen kaže: „Na tom placu nije bilo ništa, osim ledine. Živim s porodicom u gradu i morali smo biti u šatoru tri mjeseca da čuvamo plac. Ljudi su se smijali, jer smo imali samo jednog magarca i tornjaka. Počeli smo praviti vikendicu i improvizirani objekat za životinje. Sad imamo pet magarica.“

Planovi

Prvi korak je bila registracija porodičnog poljoprivrednog gazdinstva, koje se može besplatno registrovati, te se ne plaćaju porezi. Također, moguće je dobiti poticaj od države, što je odlično za naše poljoprivrednike. S proizvodnjom mlijeka, farma magaraca u Zavidovićima je počela prije mjesec dana. Prva magarica došla je na farmu nakon dva mjeseca od kraja takmičenja.

Planovi za razvoj farme idu u tri smjera: proizvodnja magarećeg mlijeka i sira, ruralni turizam i kozarstvo. Alen ima i četiri koze. Magareći sir bi proizvodio radi atrakcije i turizma. Magareće mlijeko pomaže kod astme, bronhitisa, kolitisa (upala debelog crijeva), kod regulacije probave, ojačavanja imuniteta i antialergijsko je. Mnoga djeca koja nemaju mogućnost da piju majčino mlijeko, a alergična su na kravlje, jedino mogu piti magareće mlijeko. Najsličnije je majčinom, rijetko je, slatkastog ukusa, nema mirisa i ima malo masnoće. Efekti se vide već nakon 5-6 dana.

Alen kaže da kupaca ima, jer pola miliona ljudi pati od astme i bronhitisa za koje je magareće mlijeko nešto poput lijeka. To je potencijalno veliko tržište. On smatra da ljude treba upoznati o korisnosti magarećeg mlijeka. Imao je čak i komentare zahvale,jer je takvo nešto pokrenuto u BiH, zato što je mlijeko kvarljiva roba i nije se moglo jednostavno dostaviti iz daljih područja u Hrvatskoj i Srbiji. O konkurenciji, naš mladi preduzetnik nije upoznat, jer na internetu nije mogao pronaći da se još neko bavi time u BiH. Alen je ambiciozan, te planira kad stekne uvjete,izvoziti mlijeko i da ima i do 100 muznih magarica. Ljudi naručuju zasad uglavnom 1 ili 2 dcl da vide kakvo je to mlijeko. Efekti se vide već nakon 5 - 6 dana.