Za IUVENTU piše: Rusmir Pobrić

„Znaš li koji je pos'o najbolji?“, pitao je jedan ugledni sarajevski privrednik svog sina, pa odmah sam i odgovorio: „Svoj pos'o!“

Iz perspektive uspješnog poslovnog čovjeka tvrdnja iz uvodne rečenice čvrsto stoji.  Međutim, može li svako biti preduzetnik, uspješan preduzetnik, posebno u BiH? Neki tvrde da je mali procent onih koji „to“ imaju u sebi, koji su „rođeni za biznis“. Drugi smatraju da preduzetništvo zavisi od „lokacije i klime“. U našoj zemlji preduzetništvo je slabo razvijeno, pet puta slabije od evropskog prosjeka, ali u jednom bh. gradiću svaki peti zaposleni čovjek je – samozaposlen! Ista zemlja, isti ljudi, vratit ćemo im se kasnije.

„Odmah bi šefovali, ne bi svašta radili“, često se spočitava mladima u BiH (statistika kaže drukčije). Ne vidim šta je tu toliko loše. Zašto mladi ne bi mogli šefovati? Barem sebi, to bi itekako bilo poželjno! Priče o činjeničnoj ili izmišljenoj želji mladih za šefovanjem vjerovatno ne pokazuju njihovo interesiranje za stvarnim preduzetništvom, ali ilustriraju stav većine našeg društva spram mladih i njihove ozbiljne poslovne ili bilo koje druge društveno priznate inicijative. U naprednim zemljama postojanje velikih mladih biznismena od međunarodnog značaja već je tradicija: treba li napominjati imena poput Evana Spiegela (Snapchat), Marka Zuckerberga (Facebook), Nicka D’Aloisija (Summly), Briana Wonga (Kiip) i dr.  Naše društvo još uvijek, a zato smo tu gdje jesmo, na mlade gleda isključivo kao na jeftinu radnu snagu.

Mladi u BiH možda trenutno nisu u dobroj preduzetničkoj formi. Međutim, taj željeni preduzetnički duh ne sadi se nipodaštavajućim odnosom prema gotovo svakom angažmanu mladih, potpunim izostankom povjerenja u njihovu sposobnost za bilo šta i – što držim vrlo značajnim za spomenuti – bez ozbiljne strateške podrške onih kojima je razvoj preduzetništva u opisu dobro plaćenog posla. Preduzetništvo se neće razviti samo od sebe, u to možemo biti uvjereni.

Slušali smo o brojnim uzrocima slabog preduzetništva u BiH, da smo mi lijen narod, da nas je humanitarna pomoć pokvarila, da nam je socijalistički sistem u kojem su prethodne generacije odrastale usporio refleks i sl. Umjesto zaključka: prema posljednjim istraživanjima o budžetskim poticajima, za razvoj preduzetništva i obrta na svim nivoima vlasti u BiH izdvaja se manje od 16 miliona KM godišnje, bez strateškog usmjeravanja u skladu s preporukama struke. Poređenja radi, preduzetnici u Hrvatskoj samo u okviru „Programa poticanja poduzetništva i obrta – Poduzetnički impuls“ u 2014. g. na raspolaganju su imali preko 280 miliona KM. Dobro, možda nije sve u novcu.

Nova vlast po preuzimanju mandata najavljivala je da će mladi ljudi u BiH moći osnovati firmu za jedan dan i jednu marku. Djeluje zanimljivo. Međutim, jesu li duga procedura osnivanja firmi i troškovi registracije primarni razlog zbog kojeg mladi ljudi ne započinju biznis? Ko se okušao u biznisu zna koji troškovi na startu čekaju. Plaćat ćete punu cijenu najamnine prostora dok ćete istovremeno gledati stotine prostora u vlasništvu općine koji zjape prazni – i frustrirajuće nedostupni. Nabavit ćete skupu fiskalnu kasu, a znat ćete da se ista takva u Bugarskoj i Srbiji prodaje za tri puta nižu cijenu. Plaćat ćete knjigovođu jer bez njega ne možete, a nema vam ga ko drugi platiti. Plaćat ćete i skuplje režije, kao po kazni što se bavite svojim poslom. Dužni ste već prvi mjesec isplatiti i plaću, nisku plaću s visokim doprinosima. Plaćat ćete i cijenu posudbe nepovoljnog obrtnog kapitala i sl., jer otkud vam drugi novac? Troškovi registracije, izrada pečata, kupovina potrebnog računovodstvenog materijala i sl. dođu kao sitnica. A početniku je svaka marka golema.

Vidimo, svako pokretanje biznisa iziskuje novac, a čovjek koji je nezaposlen i želi se samozaposliti niti ima novca niti je kreditno sposoban. Bez lahke dostupnosti startnog kapitala, jednostavno, nema ni masovnog preduzetništva. A za to nisu krivi mladi.

Ne tvrdim da mlad čovjek u biznisu ne može uspjeti bez institucionalne podrške. Može, ima primjera koji to dokazuju, ali jako je teško. Konstantno isticanje primjera uspješnih mladih biznismena u BiH upravo ide u prilog ovoj tvrdnji – biti mladi preduzetnik u BiH jeste vijest, omladinski biznis u BiH rijetka je pojava vrijedna vijesti!O poteškoćama s kojima se mladi privrednik početnik susreće pisao sam iz vlastitog iskustva. I zato je nepristojno bjanko ohrabrivati mlade ljude da pokrenu svoj posao u BiH. Bez osiguranog minimuma podrške: osnovne edukacije, plana na papiru, povoljnog startnog kapitala i radnog prostora, savjetodavca pri telefonu, države za leđima – ulazi se u neizvjesnost. A otkud nam takva podrška, koja, brojke kažu, povećava vjerovatnoću uspjeha na nevjerovatnih 95%? To, spomenuo sam, umnogome zavisi od „lokacije i klime“ koje grade ljudi. Te ljude biramo mi. 

Da se vratim onom gradiću gdje je, pričaju, svaki peti zaposleni čovjek preduzetnik. Legenda kaže da tamo vjetar puše u leđa privredniku.