Mladi i izbori

Na mladima svijet ostaje. Rečenica koja se često spominje i koju svakodnevno možemo čuti od starijih ljudi. Pogotovo kada se donose važnije odluke za državu. Sve bi bilo odlično kad bi se izgovorene riječi pretvarale u djela. Mladim ljudima treba pružiti šansu. Sigurno bi došlo do promjena jer bi bili u prilici mijenjati trenutno (teško) stanje u državi. 

Piše: Edo Ćurić

Prošli su još jedni opći izbori. Glasovi prebrojani već prvu noć. I gle, ništa se značajno nije dogodilo. Baš čudno za našu državu. Kad je riječ o druženju uz kahvu, narod odjednom “pokupi’ svu pamet ovog svijeta. Žale se na vlast, nezaposlenost i tešku situaciju u državi. Kroz priču provlače i kunu iste političare, polažu nade u mlade potencijale, smatrajući kako jedino oni mogu promijeniti državu. Kad se ponovo približe izbori i dođe dan za promjene, sve priče, nadanja i polaganja “padaju u vodu”. Uvijek po starom. Većina kandidata dolazi iz istih krugova kao i na prošlim izborima, s potpuno istim namjerama. Starije generacije, koje najvećim dijelom izlaze na izbore, i dalje odlučuju glasati za stranke kojima su dali svoj glas na prethodnim izborima. Zbog ovakvih stvari ne možemo očekivati promjene.

Ruku na srce, ni mladi nisu dovoljno aktivni. Da bi se ostvarili dobri rezultati, treba mnogo znanja i ulaganja. Svaki početak je težak, a iskustvo se postiže raznim aktivnostima i obrazovanjem. Vjera u sebe, odlične upravljačke sposobnosti, vještine komuniciranja, uspješni nastupi i govori pred publikom odlike su koje treba posjedovati svaka mlada osoba koja se želi aktivno baviti politikom. Iskrenost koju će javnost prepoznati, karizma i želja za boljom budućnosti u BiH možda i pomognu da ljudi ozbiljnije shvate mlade kandidate. Mladima treba pružiti šansu jer talent i kvalitet uvijek isplivaju na površinu.

Vidljiv porast političkih angažmana mladih

Adi Kazić, student pete godine politologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, navodi da sve veći broj mladih kroz politiku i određene političke stranke želi doći do izvora sredstava i zaposlenja. Prema njegovim riječima, na posljednjim parlamentarnim izborima većina stranaka pokušavala je podmladiti svoj kadar, a samim tim i privući veći broj birača.

“Mladi se u većini slučajeva iskorištavaju pri obavljanju terenskih zadataka tokom same izborne kampanje. Oni promoviraju određenu stranku putem društvenih mreža, svakodnevno dijeleći brošure stranaka, postavljajući bilborde i pozivajući ljude na dolazak promotivnih skupova”, ističe Adi.

 Evidentno je povećan broj mladih ljudi u politici i političkim strankama.    Također, u  porastu je i glasanje za mlade, ali ne u tolikoj mjeri da bi mogli  doći do značajnijih  funkcija i institucija vlasti.

 Jedan od problema jeste taj da mladi kandidati iz određenih stranaka imaju loše  startne pozicije.  Uglavnom su mlađe osobe slabije rangirane na listi kandidata  određene  stranke, što im  ostavlja manju mogućnost da  dobiju neophodan  broj glasova. Mali broj stranaka stavlja mlade kandidate u prvi plan nasuprot  starosjediocima određene političke partije.

  Kao student politologije, Adi se zasigurno u budućnosti želi aktivnije uključiti u  politiku. Smatra da je broj političkih partija u enormnom porastu, što donekle  nije dobro za samu politiku. Ističe da studenti društvenih nauka trebaju biti ti  koji će voditi ključnu riječ u analiziranju izbornih rezultata, ocjenjivanju  izlaznosti građana na izbore te komentiranju rezultata određene stranke na  izborima. Adi smatra da je još uvijek  prisutan određeni skepticizam prema  mladim ljudima u djelatnosti kakva je politika. To je ono što zabrinjava i  obeshrabruje mlade ljude da se još aktivnije uključe u politiku  i politički proces,  koji uopće nije  jednostavan.

 „Za svake izbore gledamo iste ljude na TV ekranima kako diskutiraju o izborima,  a premalo je  mladih u svemu tome. To je ono na čemu bi trebalo raditi,  počevši od samih  društvenih  fakulteta tokom izvođenja nastave, kao i prakse  za studente da se što više  upoznaju sa stvarnim  stanjem na terenu“, dodaje  Adi.

 Sl. 1. Adi Kazić 

 Stariji glasači nemaju dovoljno povjerenja u mlade

Koliko god da je naše društvo pasivno, uvijek se, u svakoj prilici nađe izuzetaka. Odličan  primjer mlade,    perspektivne i hrabre djevojke jeste 21-godišnja Berina Proho,  studentica Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Ističe  da je angažman u politici počeo  spontano, još 2010. godine, kada se priključila Forumu mladih SDP-a, bez velikih  ambicija da postane „političarka“. Posebno joj se svidjelo što su imali interesni oblik za omladinu, gdje su kroz  razne aktivnosti i projekte utjecali na mlade ljude da sami kreiraju te aktivnosti, učestvuju u njima i da se svako na  svoj način profilira unutar partije, dobivajući razne uloge i funkcije. Kroz takve aktivnosti mladi se uče timskom  radu, preuzimanju odgovornosti i razvijanju kritičkog mišljenja.

Berina je na posljednjim općim izborima bila kandidatkinja za Skupštinu KS. Trenutno je predsjednica Foruma mladih SDP BiH, Novi Grad Sarajevo. Iako na izborima nije prošla, Berina smatra da je kandidatura za Skupštinu KS jedno veliko iskustvo, jer je prije svega upoznala starije kolege koji su u ovoj priči jako dugo, a pružili su joj ogromnu podršku koja mladom čovjeku može biti samo vjetar u leđa.

„Prvenstveno sam počašćena što mi je ukazano povjerenje da uopće budem na listi. Bila sam najmlađa kandidatkinja na listama. Jedino na drugoj listi, također za Skupštinu KS, bio je mlađi kandidat, ali ja ponosno nosim titulu najmlađe kandidatkinje. Ovo iskustvo itekako utječe na moj dalji politički i društveni angažman jer sam se uvjerila da je politika prožeta kroz sve segmente ljudskog djelovanja, i da je neophodno da se mlade osobe u nju aktivnije uključe“, kaže Berina.

Prema njenim riječima, averzija mladih prema politici zapravo leži u političkom sistemu jer je kompleksan i komplikovan. 2013. godine izdata je publikacija “Apstinenti u BiH”, koja podrobno pokazuje glasačke navike i obrasce (ne)glasača. Evidentno je da zabrinjavajući broj mladih osoba ne izlazi na izbore i time drugima prepušta da im kroje sudbinu. Time što se ne ukazuje povjerenje mladim ljudima na izborima šalje se poruka mladima da nemaju šta tražiti u politici, te da je to možda razlog njihove inertnosti. Berina navodi kako je nekolicinu mladih željnih promjena upoznala u NVO sektoru koji radi na edukaciji mladih o politici i u politici. Međutim, problem je što nema direktnog kanala u vladinom sektoru.

                                                                                             Sl. 2. Berina Proho

Mlada aktivistkinja svjesna je trenutnog stanja u državi, te procedure i načina glasanja kada je riječ o izborima. Kao i uvijek, stariji ljudi ostaju dosljedni sebi, pa svoje glasove daju onima za koje su glasali na prethodnim izborima. Berina smatra da građani dovoljno ne poznaju izborni zakon nego dozvoljavaju da im neko drugi servira kako će glasati. Kandidirajući se za Skupštinu KS pokazala je hrabrost i volju za promjenama, da bude rame uz rame ljudima koji su tu već godinama. 

„Narod se samo deklarativno izjašnjava da bi volio da su mladi na vlasti. Međutim, lično sam doživjela nekoliko sugestija u smislu komentara da im je drago da sam se aktivirala i da želim promjene. Oni mi postavljaju pitanje: 'Pa šta si ti to dosad uradila u politici i promijenila da ti ukažemo 'ponovno' povjerenje?'“, ističe Berina.

Kao dugogodišnji aktivist u NVO sektoru, osluhnula je da su problemi mladih u cijeloj BiH isti te da su svi na fonu istih prijedloga rješenja. Prema njenom mišljenju, generalni problem u BiH jeste taj da je politika „veliki biznis“ i da uspijevaju oni koji imaju novac da urade svoju kampanju.

Bez obzira na to što nije uspjela sjesti u skupštinske klupe, to je nimalo ne obeshrabruje. Ideje za promjenama još uvijek postoje i radit će na njima punim kapacitetom kao i dosad. Mladima poručuje da svojim neizlaskom ili poništavanjem listića za glasanje nisu učinili ništa dobro za sebe. Trebaju razmisliti prije sljedećih izbora da li će uzeti stvar u svoje ruke i zaista nešto promijeniti ili će se voditi parolom „ma svi su oni isti i mene to ne zanima“.

_____________________________________________________________

Ni mladi kandidati u RS-u nisu postigli značajne rezultate. Evidentno je da su stranke pružile priliku mladim potencijalima, a samim tim i angažirale veći broj mladih u političkim partijama. Uprkos kandidaturama za Narodnu skupštinu RS-a, mladi nisu ostvarili značajan broj glasova na izborima. Bez obzira na to što su dolazili iz različitih političkih stranaka, vodili su se istim ciljem. Bili su spremni za promjene u društvu i nudili su konkretna rješenja. Među takvim primjerima treba spomenuti mladu Sonju Jarić, iz Banje Luke, kandidatkinju koalicije DNS-NS-SRS za zastupnika Narodne skupštine RS-a. Iako je svojim zvanjem, kvalitetama i željom za promjenama obećavala mnogo, ipak nije bilo dovoljno da joj javnost povjeri svoj glas. Svoje mjesto u Narodnoj skupštini nije dobila ni Ivana Sandić, diplomirani politolog, te član NDP-a. Ivana se prvenstveno zalagala za obrazovanje, navodeći da su cijene za udžbenike u osnovnim i srednjim školama visoke, s obzirom na to da u državi vlada velika stopa nezaposlenosti.   

 _______________________________________________

Mladi se trebaju više aktivirati

„Oduvijek sam voljela biti u kontaktu s ljudima, imala sam verbalnu lahkoću, intelektualnu radoznalost i razvijen interes za društvena i politička zbivanja. Upravo iz ovih razloga sam odabrala studij politologije, a navedene osobine i jesu, između ostalog, nužne za zvanje politologa“, ističe Arnesa Dževahirić, iz Bugojna.

Arnesa ima dvadeset tri godine i studentica je politologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Njen politički angažman počeo je od onog trenutka kada je kulminiralo nezadovoljstvo i razočarenje u stanje zemlje u koje ju je dovela dosadašnja vlast. Razlog njene kandidature za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH na proteklim izborima bila je pomoć u izgradnji Bosne i Hercegovine kao jedinstvene zemlje koja će svakom građaninu pružiti jednake mogućnosti te ulagati u svoj najveći potencijal, a to su mladi i obrazovani ljudi.

 Iako je zadovoljna podrškom koju su joj pružali njeni sugrađani, ipak nije bilo  dovoljno za  ulazak u  državni parlament. Kako kaže, bezuvjetna podrška njenih  birača ohrabrila ju je,  dala joj snagu i  motivaciju za još bolje angažmane u  narednom periodu. Kada je riječ o  izlascima na glasanje, Arnesa  smatra da je  većina ljudi na prošlim izborima dala glas ovima  koji se nisu pokazali i zbog toga  će na  sljedećim izborima glasati za političare što su bili na  vlasti prije njih.  Utvrđeni izborni rezultati  pokazali su da mladih nema ni u prvih pet na listi.  Različiti ljudi gledaju na stvari iz različitih perspektiva.

 „Trebali smo samo skupiti hrabrost i zaista glasati za promjene. Jedni smatraju da  je njihov glas  beznačajan i da neće utjecati na konačan izbor, dok drugi neće da  glasaju jer smatraju da izlaskom na  izbore neće ništa promijeniti. Bude i onih koji  nemaju za koga glasati. Kad se sve to poklopi,  dobijemo približno isti rezultat kao  na prethodnim izborima“, navodi Arnesa.

 Arnesa je trenutno posvećena izradi master teze, koja će biti kruna petogodišnjeg  truda i zalaganja.  Namjerava se aktivno posvetiti politici i motivirati što više  mladih ljudi da se politički aktivira.  Smatra da većina mladih u BiH nema niti  najmanje političke ambicije. Na spomen politike svi  odmahuju rukom, a ne znaju  da svi troškovi života zavise od političkih odluka. Najveću grešku vidi u  onima koji  sjede skrštenih ruku i čekaju da se promjene dese same od sebe. Sigurna je da  svako, uz  malu dozu volje i samopouzdanja, na svoj način može doprinijeti  pozitivnim promjenama u zemlji.  BiH ima veliku potrebu za mladim liderima koji  će pomoći u suočavanju s preprekama i najvećim  problemima današnjice. Mladi  svima trebaju biti motivacija.

                        Sl. 3. Arnesa Dževahirić

„Naša volja za promjenom, energija i snaga zasigurno mogu doprinijeti boljoj budućnosti. Savjetujem svim mladim i obrazovanim ljudima da ne odustaju, da ustraju u političkom aktivizmu, da se bore za svoje stavove i da se ne mire s postojećim stanjem“, poručuje Arnesa.

Mario Vukasović će biti najmlađi zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo u naredne četiri godine. Dvadesetsedmogodišnji Mario je kao kandidat Demokratske fronte dobio potrebno povjerenje da uđe u skupštinske klupe te time postao jedan od rijetkih mladih koji su dobili dovoljan broj glasova da uđu u politiku. 

                                                                                          Sl. 4. Mario Vukasović

"Na mladima svijet ostaje, rekoše nam držeći svijet čvrsto u svojim rukama" je možda rečenica koja najbolje ilustrira položaj koji će mladi imati ako prepuste drugima da odlučuju o njihovoj sudbini. Istina je da mladima nije nimalo lagano uključiti se i dobiti priliku u političkoj areni, pogotovo jer se politika bazira uglavnom na ličnim interesima pojedinaca, a uvođenje mladih, novih i neokaljanih ljudi u politiku direktno se suprotstavlja tim interesima jer velika grupa mladih ljudi, koja razmišlja svojom glavom, predstavlja veliku prijetnju i opasnost. 
Nažalost, situacija je takva da se na mlade u političkim strankama uglavnom gleda kao na one koji su tu da nose stolice, zastave, materijale, da budu poslušni i da ne pitaju mnogo, da čekaju svoju priliku, a ako mladi budu stajali sa strane i čekali da im drugi pruže tu priliku, neće je nikada dočekati. Mladi moraju sami uzeti stvari u svoje ruke i boriti se za svoja prava, biti svoji i ničiji drugi i uvijek imati na pameti prvi, izvorni motiv zbog kojeg su se odlučili baviti politikom, jer vjerujem da je naša unutrašnja pobuna i neprihvatanje statusa quo ono što je usmjerilo naš put ka politici. Samo jedinstveni mladi, okupljeni oko istih, zajedničkih i iskrenih ciljeva mogu trasirati svoj put ka tome da budu u prilici stvarno i realno utjecati na provođenje politika – kaže Mario.