Mladi na marginama informativne ponude, najčešći izvori informacija su društvene mreže, portal i TV

Mladi u BiH se informišu putem medija i informativnih centara. Međutim,  do korisnih informacija ponekad stižu teško. Mediji ne izvještavaju o potrebama mladih i nemaju kvalitetne sadržaje koji bi bili u službi ovog dijela populacije. Tome svakako doprinose i pasivnost i nezainteresovanost mladih za aktivno traženje informacija i njihovu kvalitetnu selekciju. U današnje vrijeme, mladi se najčešće informišu putem interneta, posebno društvenih mreža i televizije, dok su štampa i radio manje popularni.

Pišu: Dejana Krstić i Nataša Jović

Koji fakultet da izabere poslije srednje škole pitanje je koje zasigurno svaki srednjoškolac sebi postavlja. Isto je i sa studentima koji se raspituju o raznim seminarima, budućem zaposlenju ili neformalnom obrazovanju. A pitanje koje mi sebi postavljamo jeste – gdje oni dobijaju informacije o svim tim stvarima koje bi im bile korisne?

Cilj informisanja jeste pomoći mladim ljudima da postanu samostalni u donošenju odluka i kreiranju životnog puta. Informacije im pomažu da vrše izbor i grade svoje sfere interesovanja. Sve to ih dovodi do aktivnih mladih ljudi, što predstavlja svrhu demokratskog društva, u kojem su upravo mladi najveći i najvažniji potencijal.

Međunarodni standardi

Informisanost mladih je jedna od najvažnijih stavki u funkcionisanju društva. To potvrđuje i "Evropska povelja o participaciji mladih u lokalnom i regionalnom životu" (2003), ističući značaj informisanja kao ključnog za participaciju, ujedno afirmišući pravo mladih na pristup informacijama o povoljnim prilikama i temama koje ih se tiču. I ova povelja ističe značaj informativnih centara i savjetovališta koje bi vlasti trebalo da afirmišu, podržavaju i osnivaju.

“Poštovanje demokratije, ljudskih prava i osnovnih sloboda podrazumijeva pravo svih mladih na pristup potpunim, objektivnim, razumljivim i pouzdanim informacijama o njihovim pitanjima i potrebama. Pravo na informaciju priznato je Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, Konvencijom o pravima djeteta, Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Preporukom br. (90) 7 Vijeća Evrope, koja se odnosi na informisanje i savjetovanje mladih u Evropi. Navedeno pravo je osnovna aktivnost informisanja mladih Evropske unije.”

Ovo piše u preambuli Evropske povelje o informisanju mladih, koju je Evropska agencija za informisanje i savjetovanje mladih (ERYICA) usvojila 12. decembra 2004. u Bratislavi. Povelja definiše šta pokriva opšti informativni rad mladih, a ujedno je i osnovni dokument koji reguliše informisanje mladih u EU.

Na državnom nivou u BiH ne postoji okvirni zakon o mladima, pa se prava i obaveze mladih regulišu na nivou entiteta. Zakon o mladima FBiH podržava informisanje i savjetovanje mladih, kao i informisanje mladih o mogućnostima za provođenje slobodnog vremena sa smislom, dok Zakon o omladinskom organizovanju RS-a ne spominje eksplicitno informisanje mladih.

Mladi ne vjeruju medijima

“O temama politike, pogotovo politike na lokalnom nivou, mladi se najčešće informišu putem televizije. Televizija je, nakon interneta, drugi po značaju medij putem kojeg mladi prikupljaju informacije. Međutim, većina mladih u FBiH ne vjeruje medijima. Smatraju da su mediji pristrasni i da su pod kontrolom političkih partija”, rekla je Šeherzada Halimić, jedna od autorki projekta ‘Analiza stanja i potreba mladih u FBIH 2013’, istraživanja o problemima i potrebama mladih u FBiH, koje je Institut za razvoj mladih KULT uradio u saradnji sa Federalnim ministarstvom kulture i sporta. Istraživanje je utemeljeno na zakonskim obavezama proizišlim iz Zakona o mladima FBiH i urađeno je s namjerom da bude polazna osnova za izradu strategije prema mladima FBiH. Ono je tek treće istraživanje ovakvog tipa, jer se od 2008. i istraživanja “Mladi trebaju omladinsku politiku” i kasnijeg UNDP-ovog “Glasovi mladih” (2012) stanje i potrebe mladih nisu analizirale.

Kada je riječ o informisanju mladih, istraživanje koje je sproveo UNDP pokazalo je da je mladima  televizija najvažniji izvor informisanja (63,6% ispitanika). Četvrtina ispitanika (25%) navela je internet kao način za dobijanje informacija, dok su ostali izvori informacija znatno rjeđe spomenuti. Ispitanici opšte populacije se značajno češće (27,3%) informišu putem interneta u odnosu na ispitanike ranjivih grupa (11,9%), a ispitanici koji pripadaju ranjivim grupama značajno češće navode prijatelje (11,4%) i članove porodice kao izvore informisanja (10,8%), u odnosu na opštu populaciju u kojoj 3% ispitanika navodi prijatelje, a 2,1% članove porodice.

Samo godinu dana nakon ovog istraživanja, KULT-ova analiza je pokazala da mladi u FBiH najčešće do informacija dolaze koristeći internet. Jedna od autorki ovog istraživanja, Šeherzada Halimić, kaže da se mladi uglavnom zanimaju za teme obrazovanja, zapošljavanja i mogućnosti za provođenje slobodnog vremena. Nešto manje zanimljive, ali ne i potpuno nezanimljive su teme o kreditima, biznisu, politici i socijalnoj zaštiti.

 Rezultati analize takođe su pokazali da su mladi generalno nezadovoljni medijskim sadržajima. Smeta im što mediji previše prostora posvećuju negativnim zbivanjima. Prema statistici iz knjige “Vjerodostojnost medija”, čiji je autor direktor Media plan instituta Radenko Udovičić, u sadržajima štampanih medija dominiraju crna hronika i kriminal, a čak 25 % sadržaja “Dnevnog avaza” čine osmrtnice iliti čitulje. Mladi misle kako postoji problem velike medijske odgovornosti, na koju niko ne obraća pažnju, a koja uzrokuje veliku štetu, pogotovo među mladim ljudima. Prvenstveno im smeta što mediji često previše značaja daju pričama u kojima negativci lako dolaze do novca, te na taj način pokazuju određene nepoželjne idole mladim ljudima.

Kada je u pitanju najstariji medij – štampa, mladi ga se nisu potpuno odrekli, ali ga ipak smatraju sekundarnim izvorom informacija, pa tako 1% mladih nikada ne čita dnevne novine, a 21% ih nikada ne čita sedmične novine, dok 66% mladih novine (dnevne i sedmične) čita povremeno.

Sasvim očekivano, rezultati su pokazali da današnje generacije mladih najviše koriste internet za dobijanje informacija. Mersad Gušić, koordinator projekta ‘Analiza stanja i potreba mladih u FBIH 2013’ ističe podatak da mladi u FBiH internet koriste jednako kao i njihovi vršnjaci u EU i da u tom pogledu ne zaostaju za svojim vršnjacima.

“Također je važno istaći da je FBiH ostvarila značajan napredak u odnosu na podatke za BiH iz 2008. kada je u pitanju posjedovanje internetskih priključaka. Prije šest godina samo 30% mladih je imalo internet priključak u svojim domaćinstvima, dok je 2013. taj procenat 92%. Ovaj podatak je bitan jer pokazuje da napredujemo u smislu informatičke pismenosti. Razlog za ovako veliki porast broja internetskih  priključaka možemo naći u činjenici da je došlo do velikog napretka u infrastrukturi, pojavi većeg broja privatnih kompanija koje su proširile internetsku mrežu. Razlog je i taj da sada imamo generacije koje su odrasle uz prisustvo internet, i to je nešto što je postalo sastavni dio života svakog čovjeka, kao i pojava društvenih mreža poput Facebooka, Twittera i sl.”, dodaje Gušić.

Internet najpopularniji

Slično mišljenje dijeli i Borislav Vukojević, student drugog ciklusa studija Komunikologije na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. On smatra da se mladi na internetu mogu kvalitetno informisati, ali uz napomenu da je potrebna izuzetna medijska pismenost za takvo nešto.

 “Svjetska mreža je ogroman oblak mogućnosti, ali je potrebno znati odvojiti zabavu od korisnih informacija. Iz mog iskustva mogu reći da većina mladih koristi internet kao platformu za prikupljanje informacije koje nisu relevantne za njihovo unapređenje znanja, već više predstavlja jedan vid "trošenja" vremena u sferi zabave. Upravo o tome sam pisao na svom blogu, jer želim isticati koliko je važno poznavati mogućnosti društvenih mreža u svakodnevnoj komunikaciji. Poznajem pojedince koji su zaposlenje pronašli preko Facebooka, a neki konstantno unapređuju svoje znanje preko koncepta "učenja na daljinu". Moja preporuka mladima bi bila da rade na svojoj medijskoj pismenosti i da uče o višestrukim mogućnostima društvenih mreža, jer su one ogroman izvor korisnih informacija – ali treba znati gdje tražiti”, kaže Vukojević.

Studentkinja novinarstva, Sara Slijepčević, koja svakodnevno koristi društvene mreže i internet, kaže da joj to dosta pomaže u pronalasku informacija korisnih za njenu generaciju. “Danas je mnogo lakše doći do važnih informacija nego ranije. Za internu komunikaciju kolektiva (na fakultetu, na poslu) obično se koriste društvene mreže (npr. tajne grupe na Facebooku i slično). Za pronalazak željenog posla, studijskog programa ili stipendije dovoljno je "ući na net" i početi pretragu. Do prvog radnog ili školskog dana moguće je sve obaviti online, pa čak i intervju – preko Skypea”, zaključuje Sara naglašavajući prednost modernih tehnologija i interneta.

Profesorica sa Fakulteta političkih nauka, Tatjana Tapavički Duronjić, u prvi plan stavlja činjenicu da je internet prostor sa mnogo rizika, naglašavajući da mladi zaista treba da posjeduju jedno izuzetno iskustvo koje bi im trebalo pomoći da naprave kvalitetnu selekciju informacija i da budu sigurni da su one tačne. Ona razlikuje iskustva, praksu i odnos prema informisanju kod tinejdžera i studentske populacije, te upozorava na potrebu za provjeravanjem činjenica na internetu gdje, kako kaže, mladi mogu da zalutaju u moru sadržaja koji se nudi.

“Čini mi se da su tinejdžeri ti koji se više vezuju za društvene mreže i da su skloniji, kao generacija rođena u tom digitalnom dobu, da odmah pri početku dana uključe računar i povežu se na internet i da tako započnu svoj dan tražeći odgovarajuće informacije. Studenti su, sa druge strane, zrelija populacija i već imaju neka iskustva, pa mislim da se informišu na više načina, te da kombinuju analogno i digitalno, ne zato što oni nisu na internetu, već zato što imaju iskustva i što su institucije u kojima se oni informišu analogne. U svakom slučaju je za preporuku da se svaka informacija koja se traži ciljano provjeri na više načina, i u razgovoru u kroz klasične metode provjere tačnosti informacija, i na koncu, čak i kroz zvaničan upit kroz institucije. Tako ćete biti sigurni da je informacija aktuelna, jer informacije često dugo znaju da stoje na internetu i imate jako puno ‘poluživih sajtova’ na koje se ne možete osloniti.”

Međutim, u svim tim informacijama koje se nude na internetu, mladi će najmanje lutati ako posjećuju sajtove koji su specijalizovani za pružanje informacija koje su njima potrebne. To su prije svega informacije o stipendijama, seminarima, zdravlju, slobodnom vremenu, volontiranju i sl. Najposjećeniji sajtovi u BiH takve vrste su mladi.info i mreza-mira.net. S druge strane, mladi se često informišu i preko posebnih grupa na društvenim mrežama. U BiH su najpopularnije dvije grupe na Facebooku za razmjenu informacija među mladima - "Bosnian youth portal" i "Odliv mozgova".

Radenko Udovičić podsjeća da su mlade generacije upravo te koje danas prednjače u korišćenju “pametnih” tehnologija preko kojih se mogu informisati, ali da, nažalost, javni servisi koji bi trebalo da ispunjavaju svoju ulogu adekvatnog informisanja mladih to ne čine.

“Danas se mladi najviše informišu preko interneta koji koriste kao zabavu, komunikaciju, ali i primanje informacija putem raznih news ili multimedijalnih portala. U okviru toga posebno je zanimljivo, ali nažalost selektivno, informisanje putem aplikacija za smartfone. No, to je trend svugdje u svijetu. Duže i analitičnije informativne forme imaju sve manje konzumenata u mlađoj populaciji. Dakle, ubjedljivo dva najpopularnija medija su televizija i internet. Nisu nužni posebni blokovi programa ili informacija za mlade, oni će ono što ih interesuje naći u redovnim dnevnicima ili tematskim žanrovima. Međutim, nužno je unaprijediti tematsko pokrivanje nekih stvari koje su od izuzetnog značaja za mlade. Naši mediji nemaju dovoljno kapaciteta za to, ali javni servisi, koji naplaćuju RTV taksu, iako imaju indolentan odnos države naspram njene naplate, bi morali da imaju više takvih sadržaja”, kaže Udovičić.

Programska ponuda za mlade

Kao najučestaliji i najjednostavniji način informisanja mladih spominju se i elektronski mediji. Danas je po mišljenju stručnjaka najpopularniji internet. Međutim, informacije koje se plasiraju na televiziji i radiju uzimaju se kao daleko relevantnije i sigurnije, posebno ako se govori o javnom servisu. Kao problem se javlja zastupljenost omladinskog programa u ovim medijima, kao i kvalitet istog. Prema ocjenama stručnjaka, obrazovnog i omladinskog programa u BiH svakako manjka.  Institut Media plan je 2013. godine radio monitoring i analizu programa sva tri javna servisa u periodu od 17.00 do 23.00. Direktor Media plan instituta  doc. dr. Radenko Udovičić je prokomentarisao ovu analizu.

“Sva tri javna servisa u periodu prime timea svojim gledaocima nude najviše filmskog i igranog serijskog programa. Ako posmatramo zbirno program sva tri javna emitera, to iznosi više od trećine programa – 36 posto. U prime time nije bilo posebnog programa za mlade. Što se tiče ostalih vremenskih perioda, na sva tri javna servisa imaju neke emisije u jutarnjem programu i nedjeljom po danu koje su djelimično koncipirane da budu program za mlade. Međutim, moram konstatovati da sadržaji koji se tiču mladih su uglavnom u nekim kolažnim programima, kao Jutarnji program ili Konačno petak na BHT. Važan segment programa za mlade su obrazovni programi, koji su rijetki na našim javnim servisima. Oni se uglavnom oslikavaju kroz strane programe, prije svega kroz BBC ili National Geografic.”

Selena Močević, novinarka RTRS-a kritikuje stanje zastupljenosti omladinskih programa u BiH. “U Bosni i Hercegovini definitivno nema dovoljno kvalitetnog programa za mlade. Iako, nažalost, prema zakonu o javnim emiterima, bar u ovim medijima, omladinski program bi trebao ravnopravno biti zastupljen. Što je još žalije, mladi se ne bune i ne traže medijski prostor za sebe. Opet se vraćamo na srž svega – pasivnost naše omladine. RTRS je jedan od rijetkih medija koji pruža prostor mladima. Za.Druga (koja se već četiri godine emituje na RTRS-u) je jedina omladinska emisija u BiH. Bilo je još mnogo emisija namijenjenih ovoj populaciji, kao što su ‘Akademija’, ‘Lude godine’, ‘Akademskih 15’, ‘Kvadrat na znanje’, koja se i sada emituje”. Selena dodaje još da na pripremi i realizaciji omladinskih emisija u potpunosti učestvuju mladi, od urednika do novinara.

Slično konstatuje i Selenin kolega Faris Šehović, novinar BH Radija 1.

“Mišljenja sam da u BiH ne postoji dovoljno omladinskih programa. Upravo to je glavni nedostatak u medijskom prostoru naše zemlje. Kada bismo barem imali 10% omladinskih emisija koliko postoji onih političkih, imali bismo bolju uvid u to kakvu mladost posjedujemo i čime se sve mladi bave. Ovako i nemaju dovoljno prostora koji im se pruža da predstave svoj rad i aktivnosti. U proizvodnji programa učestvuje skoro 95% mladih ljudi. Prvenstveno studenti, a potom i oni koji se bave i drugim poslovima osim onog radijskog.”

“A šta je najveća prepreka koja stoji između mladih i informacija? Opet se vraćam na ono sa početka moje poruke, PASIVIZAM ! Mladi se vječito bune, žale, a niko se ustvari ni ne trudi da govori o svojim problemima i problemima vršnjaka. Kažu: "Ukoliko nešto želiš da promijeniš, počni od sebe!”, ističe Selena.

Nedostatak omladinskog programa uslovljen je manjkom finansija, zatim neprofitabilnošću takvog programa, ali i nezainteresovanošću mladih koji bi trebali da traže u medijima prostor za sebe. Javni servisi u BiH se trude i čine sve da omladinski program bude što zastupljeniji u emitovanju. Teme koje se tiču mladih ljudi su veoma mnogobrojne i mladima, te informacije često bivaju nedostupne.

“Najveća prepreka između mladih i informacija jeste to što u suštini nisu upoznati s tim gdje mogu pronaći najrelevantnije podatke o prilikama koje im se nude. U toku sedmogodišnje produkcije programa, nikada nam se nije desilo da imamo nedostatak sadržaja. A često slušamo kako se govori o nedovoljnim prilikama koje se pružaju mladima. Poenta je u pronalasku izvora informisanja, a prije toga bih možda istakao da je najbitnije posjedovati želju da se informišete. Ništa ne pada s neba pa tako ni informacija. Suština je u tome da znate šta želite, te s tim u vezi pronađete izvor informisanja koji će vas u potpunosti usmjeriti. Ruku na srce, nedovoljan je prostor koji se mladima pruža u medijima u našoj zemlji. No, barem u eri kada dominira internet informisanje, nedostatak informacija kada su u pitanju mladi nipošto ne bi smio biti opravdan”, naglašava Faris.

Teme u elektronskim medijima

Teme koje bi javni servisi  i njihovi omladinski programi trebali da obrađuju su one koje su od koristi i značaja mladim ljudima cijele Bosne i Hercegovine. S obzirom na teško stanje u društvu, čini se da je mladima u našoj državi više nego ikada potrebna kvalitetna pomoć kad su važne informacije u pitanju, pa je na tim emisijama velika odgovornost. Teme koje najčešće interesuju mlade su svakako studiranje, stipendije i zaposlenje.

Prema Farisovim riječima, omladinski program BH Radija 1 nudi za svakoga po nešto.

“Mladi mogu da saznaju sve o konkursima, stipendijama i poslovnim prilikama koje im se nude. Tu je i doza aktuelnosti sa demo scene BiH, gdje svake sedmice predstavljamo mlade neafirmisane bh. bendove. Kroz magazin ‘Čuj BiH’ donosimo priču o aktuelnim zbivanjima iz svijeta mladih te predstavljamo mlade i uspješne Bosance/ke i Hercegovce/ke. Omladinski program BH Radija 1 je bez imalo lažne skromnosti iznimno aktuelan i relevantan medij. Nezaposlenost, stipendije, mladi i izbori / politika, muzika, demo scena, umjetnost, kultura, aktivizam samo su neke od tematika kojima se svake sedmice bavimo.”

 Selena Močević takođe naglašava da se obrazovni program RTRS-a bavi svim temama od obrazovanja do zabave. “Govorimo i o temama o kojima mnogi ćute – narkomanija, razne bolesti, zavisnosti, kocka, polno prenosive bolesti. Tačnije, mislim da nema problematike koju nismo bar ‘zagrebali’”.

Jedna od emisija koja prati potrebe i želje mladih jeste omladinska emisija na radiju RS “Panta Rei”. Ova emisija je nažalost jedina omladinska emisija na radiju, ali, kako urednik ove emisije ističe, na radiju RS se i u drugim emisijama koje nisu omladinskog karaktera govori o problemima mladih, njihovim uspjesima, zanimljivim podvizima i slično. Urednik emisije “Panta rei” Darko Đurić približio nam je rad ove omladinske emisije.

“Sama omladinska emisija ‘Panta Rei’ pokrenuta je u programu Radija RS upravo kako bi ne samo uočila određeni problem, nego kako bi i ponudila određeno rješenje. Naravno, svaka emisija koja ide nedjeljom od 14 časova nastoji da se bavi, kako je i red, najaktuelnijim dešavanjima i svaku emisiju radimo po tom principu moj kolega Danijel Lepir i ja.”

Radio koji je godinama u službi informisanja mladih svakako jeste Studentski eFM radio iz Sarajeva, koji je specifičan je po svom načinu djelovanja. U potpuno opuštenoj atmosferi eFM je uspio da doprinese mnogo više za dobrobit cijele populacije mladih u Sarajevu, nego što to čine javni servisi. Za osamnaest godina postojanja sprovedene su razne kampanje kao što su prevencija AIDS-a, droge, alkoholizma, kampanje o kulturi ponašanja, kulturi saobraćaja, o ekologiji... Radio je kontinuirano sarađivao sa brojnim organizacijama i institucijama u proizvodnji sadržaja za mlade i programa usmjerenih ka demokratizaciji društva, poštovanju ljudskih prava i vladavini zakona. Međutim, ono što Studentski eFM radio najviše čini posebnim jeste okrenutost ka onima na marginama društva. Demobilisani borci, izbjeglice i raseljena lica, osobe sa invaliditetom, pripadnici romske populacije samo su neki o kojima je ovaj radio govorio i kojima je konkretno kroz razne kampanje i projekte i pomogao. eFM je bio dio tima koji je radio na proučavanju i istraživanju fenomena segregacije djece u FBiH i učestvovao je u stvaranju dokumentarnog filma "Dvije škole pod jednim krovom".

___________________________________

Info centri za mlade i CISO

Jedan od najvažnijih izvora informacija mladima su svakako i centri za informisanje mladih, info tačke za mlade, kao i Centri za informisanje, savjetovanje i obuku (CISO).

 Info centri za mlade su centri u kojima se nudi veliki izbor informacija iz različitih oblasti života i rada. Informacije i savjeti su dostupni besplatno svim mladim ljudima bez razlike. Osnovni cilj info centra jeste da odgovori na pitanja i potrebe mladih ljudi koji u njega svakodnevno dolaze. To je centar otvoren za mlade ljude koji su u potrazi za različitim „opštim“ informacijama, a koje su im potrebne za lakše donošenje odluka i snalaženje u životu.

U suštini, info centar koristi pristup koji je usmjeren ka korisniku i organizovan je tako da ili direktno odgovara na veliki broj tema (zato se koristi termin „opšti“ kao suprotnost „specijalizovanim“ servisima za informisanje u vidu profesionalne orijentacije, zdravlja itd.) ili upućuje korisnika na drugi servis koji je kompetentan za željenu oblast. U svojim kontaktima sa svakim korisnikom pojedinačno, primarna briga centra jeste da odgovori na pitanje koje je korisnik postavio, bez obzira na interese okoline. Centar teži da ovo učini na način koji će omogućiti korisniku da ima maksimum izbora, i koji će poštovati njegovu autonomiju i anonimnost. U njegovim prostorijama treba da vlada prijateljska atmosfera kako bi centar bio privlačan populaciji kojoj je namijenjen.

Centri za informisanje, savjetovanje i obuku rade u sklopu Zavoda za zapošljavanje, a postoje u nekoliko gradova BiH (Mostar, Sarajevo, Bijeljina, Tuzla, Banja Luka, Trebinje, Vitez, Livno, Doboj, Goražde...). Njihov osnovni cilj je omogućavanje pristupa mladim nezaposlenim osobama uslugama savjetovanja, informisanja i profesionalnog osposobljavanja s ciljem pronalaska posla.

Kategorije mladih kojima su namijenjene usluge CISO-a su: mlade nezaposlene osobe evidentirane pri Zavodima za zapošljavanje koje aktivno traže posao, mlade zaposlene osobe koje žele da promijene posao zbog raznih razloga, mladi povratnici iz inostranstva, mlade osobe koje žele poboljšati svoje kapacitete zapošljivosti u skladu sa stvarnim potrebama tržišta, učenici završnih razreda osnovnih i srednjih škola kojima su potrebne usluge profesionalnog informisanja / savjetovanja. Centri se formiraju u okviru Programa zapošljavanja i zadržavanja mladih (YERP), koji traje tri godine, a provodi ga pet UN agencija (UNDP, UNICEF, UNFPA, IOM i UNV) u partnerstvu sa domaćim institucijama.

Bihać, kao jedan od dobrih primjera koji radi na informisanju mladih, čini napore da se mladi uključe u život lokalne zajednice, da su informisani i uključeni u sve aktivnosti opštine. Tako prema Nacrtu strategije komuniciranja Opštine Bihać (2011–2016. god.) postoji radno mjesto stručnog savjetnika za rad s mladima i zaštitu porodice. Izvršeno je istraživanje problema i potreba mladih na reprezentativnom uzorku, Skupština opštine je usvojila Informaciju o problemima i potrebama mladih s prijedlozima i mjerama koje su, između ostalog, tretirale i područje komuniciranja lokalne zajednice i mladih. Nadalje, Strategija razvoja Opštine Bihać predviđa aktivnosti za razvoj NVO sektora, a time i omladinskih organizacija, usvojena je Strategija razvoja omladinske politike na području opštine Bihać 2008–2013, koja posebnu pažnju, u dijelu koji se odnosi na informisanje, mobilnost i aktivno sudjelovanje mladih u društvu, posvećuje upravo značaju informisanja mladih, te predviđa konkretne mjere za poboljšanje komunikacije između mladih i lokalne zajednice.

I u Nacrtu strategije komuniciranja Opštine Cazin 2011–2016, jedne od ciljnih javnosti su i omladinske grupe. Pošto u Cazinu ne postoje omladinska udruženja sa nekom tradicijom rada i aktivizma, ne može se govoriti o planskoj komunikaciji javne uprave prema mladima. U Nacrtu strategije navodi se da su postojala samo dva omladinska udruženja koja su formirala i gasila i da zbog toga nisu uspjela ostvariti značajniji uticaj u sredini u kojoj djeluju. Budući da u Cazinu vlada svojevrsna apatija mladih, Opština je prepoznala potrebu pružanja podrške mladima kroz različite programe subvencija, finansiranja projekta za mlade, podršku osnivanja udruženja koja se bave pitanjima mladih i sl.

 _________________________________________

(sa jedne od Klinika medijske pismenosti, u organizaciji Internews.ba)

Značaj medijskog “opismenjavanja”

Medijska pismenost predstavlja sposobnost pojedinaca/ki da pristupe, analiziraju i kritički evaluiraju medijske sadržaje. Vanja Ibrahimbegović Tihak, koja radi kao direktorica za medijsku pismenost i komunikacije u Internewsu u BiH, na projektu Podrške nezavisnim medijima u BiH, kaže da će podučavanje mladih vještinama medijske pismenosti podići nivo njihove  informisanosti o stvarima koje ih interesuju (usavršavanje, obrazovanje, putovanja). Neke od aktivnosti kojima se podučavanje mladih vrši su: razvijanje kritičkog mišljenja o medijima i medijskim sadržajima; razumijevanje osnova produkcije medijskih sadržaja, kao i osnovnih postavki funkcioniranja medija; korišćenje novih medijskih tehnologija koje omogućuju mladima da se kreativno izražavaju uz pomoć medija. "Razvijanje kompetencija medijske pismenosti ljude čini aktivnijim sudionicima u društvenim procesima, ali i podstiče na cjeloživotno učenje, jer taj proces osvješćivanja utjecaja medija na živote ljudi danas, se stalno nastavlja kroz stalnu interakciju s medijima. Ukoliko ste medijski / informacijski pismeniji, što znači da, između ostalog, poznajete i napredne tehnike pretraživanja, i ako poznajete osnovne pojmove u oblasti koja vas zanima, pretpostavka je da ćete jednostavnije, lakše i brže doći do informacija koje tražite", rekla je Ibrahimbegović Tihak.