Teorija malo znači ako nije potkovana praktičnim znanjima

Studenti u Bosni i Hercegovini s fakulteta izlaze sa nedovoljno ili bez ikakvog praktičnog znanja. Istraživanja o mladima u prethodnih pet godina pokazuju da oni kao najveći problem formalnog obrazovanja ističu to da su imali vrlo malo ili nikako prilika da znanja usvajaju na praktičan način. Nedostatak prakse dovodi do toga da studenti po završetku studija u proces traženja posla ulaze nespremni i kao takvi vrlo teško zadovoljavaju uslove poslodavaca. Potkovani samo teoretskim, ali ne i praktičnim znanjima, oni ostaju nekonkurentni na sve zahtjevnijem tržištu rada.

Piše: Nataša Jović

Novinari koji nikada nisu držali mikrofon u rukama ili vidjeli kako izgleda jedna redakcija, psiholozi koji nisu nikad razgovarali s pacijentima, medicinari koji su injekciju davali samo komadima sunđera... Nažalost, tako izgleda slika svršenih srednjoškolaca i studenata u našoj državi.

I kada postoji praksa u srednjim školama, nerijetko se sve svodi na izbjegavanje iste, bilo po liniji učeničkog manipulisanja ili po onoj gdje postoji "interni" dogovor profesora i učenika da vrijeme koje treba da provedu na praksi zapravo provedu ispijajući kafu. O tome svjedoči i Radovan Gostimirović, maturant Srednje tehničke škole - automehaničar u Doboju, koji kaže da je imao praksu tri dana u sedmici, ali da je realno znanje koje je stekao gotovo neiskoristivo.

"Svaki put kad dođemo na praksu profesor nas ostavi da radimo šta hoćemo, a mi najčešće ne radimo ništa konkretno. Zato sada kada treba da tražim posao imam problem, jer skoro ništa ne znam, a poslodavca zanima isključivo koliko mogu biti produktivan od samog početka, bez toga da mora gubiti vrijeme da me obučava", kaže on.

Institucionalna neusklađenost

 Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, koju je i BiH potpisala, obrazovanje je definisano kao pravo kojeg niko ne može da bude lišen. U našoj državi ono je takođe osigurano, ali ne kao u naprednim zemljama poput Austrije, Švajcarske ili Njemačke gdje je zastupljen dualni koncept obrazovanja u kojem postoji sklad teorijskog i praktičnog. Takav obrazovni sistem je prepoznat kao potreban i u ostatku Evrope te je napravljena strategija "Evropa 2020" kako bi se riješio problem od četiri miliona nepopunjenih radnih mjesta nastalih u nedostatku obučenih i kvalifikovanih radnika. Situacija u BiH je takva da niti postoji dovoljno radnih mjesta, niti potrebnog kadra za ono malo mjesta što su na raspolaganju. Očigledan je problem neusklađenosti teorije i prakse, a studenti kao jedan od najvećih problema obrazovnog sistema navode nedostatak praktičnog znanja.

 Iako se ovaj problem dodatno komplikuje institucionalnom neusklađenošću u BiH i time što za obrazovne i naučne politike, finansiranje i nadzor nad institucijama visokog obrazovanja nadležnost imaju Republika Srpska, deset kantona u Federaciji BiH i Brčko Distrikt, stvari se ipak mogu rješavati parcijalno, od ministarstva do ministarstva. Na nivou BiH usvojeno je pet strategija za reformu obrazovanja koje počivaju na EU standardima i preporukama, a uspostavljene su i razne institucije (poput Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta), koje u suštini ne pomažu studentima u stvarnosti i najčešće ostaju samo mrtvo slovo na papiru.

 Mladi žele praksu

Ono što bi njima zaista pomoglo jeste promjena obrazovnog sistema na način da ih pripremi za tržište rada i nauči tehnikama aktivnog traženja posla, jer su to dvije stvari koje su oni, prema analizi položaja mladih u FBiH „Na putu ka politici prema mladima“[1] pokazali kao najveći nedostatak obrazovanja. Istraživanjem položaja mladih na nivou BiH iz 2008.[2] nedostatak praktične nastave izdvojen je kao jedan od najvećih problema, a 19% mladih iz većih gradova BiH i 21% mladih iz manjih gradova navodilo je nedostatak prakse kao element koji je najneophodnije mijenjati na polju formalnog obrazovanja. Pet godina kasnije, pomenuta analiza položaja mladih u FBiH je pokazala da čak 32% ispitanih nedostatak praktične nastave ističe kao najveću manu obrazovnog sistema.

Istraživanja su, takođe, pokazala da se i poslodavci najviše žale na nedostatak praktičnog iskustva mladih aplikanata za posao (32,5%), kao i na njihovu kvalifikaciju (19,6%). To studente dovodi u potpuno besmislenu situaciju, gdje oni treba da apliciraju za posao o kome samo teoretski znaju, dok u praksi tokom školovanja ništa nisu primijenili.

Nedostatak praktičnog znanja u formalnom obrazovanju se nadomiješta neformalim obrazovanjem i ličnim angažmanima učenika i studenata. Naravno da je dobro uvijek težiti ka više znanja i usavršavanju mimo formalnog obrazovanja, ali je loše kada to postane jedini način za sticanje prakse i kada studenti na sebe preuzmu posao koji bi fakulteti i ministarstva obrazovanja u BiH trebalo da obavljaju.

Lični angažman studenata

Tatjana Stjepanović

"Na Arhitektonsko-građevinskom fakultetu u Banjoj Luci, studenti I ciklusa studija u završnom semestru imaju obavezu obavljati stručnu praksu od 15 dana koja nosi određeni broj ECTS bodova. Ipak, fakultet studentima nije ponudio skup firmi u kojima bi se mogli prijaviti za ovaj zadatak, niti je to negdje istaknuto. Studenti se sami angažuju za sticanje prakse u nekom birou ili u javnom sektoru, a obično istraživanjem putem interneta ili preko poznanstava", kaže apsolventkinja AGF-a Tatjana Stjepanović.

Nataša Novković

Isto potvrđuje i Nataša Novković, studentkinja na Pravnom fakultetu u Banjoj Luci, koja kaže da u toku studiranja imaju simulaciju suđenja i da se na tome sve završava. "Tek kad sve završimo, onda treba da 'molimo' da nas prime negdje da odradimo volonterski neku praksu", dodaje ona.

S druge strane, Sandra Josipović, koja je diplomirala na Ekonomskom fakultetu, svjedoči da najbolji studenti imaju priliku da steknu praksu za vrijeme školovanja. "Budući da Ekonomski fakultet u Banjoj Luci upisuje znatan broj studenata, neizvodivo je obezbijediti praksu za sve. Međutim, za vrijeme mog školovanja, omogućio je nekoliko praksi za najuspješnije studente. Najadekvatniji primjer bila bi praksa u Centralnoj banci koju su pohađali studenti sa najvišim ostvarenim prosjekom", rekla je Josipovićeva.

Prilika za poboljšanje situacije

Nova akademska godina se bliži i na fakultete će opet biti upisano hiljade mladih ljudi koji će imati isti problem sa nedostatkom prakse kao i njihove starije kolege. Ono što, i pored toga, zabrinjava, jeste neselektivnost prilikom izbora budućeg zanimanja. Pitanje je da li se mladi vode pravilnim mjerilima prilikom biranja poziva, ali ono što je sigurno jeste da bi u proces selekcije trebali da uključe i mogućnost sticanja prakse tokom obrazovanja, jer ih na tržištu rada čeka borba u kojoj opstaju samo oni koji svoj posao znaju dobro u teoriji i odlično u praksi.

 Dok bi u nekim drugim, uređenim državama obavljanje prakse tokom školovanja značilo, ne samo, sticanje praktičnih znanja i iskustava, širenje mreže poznanstava i osposobljavanje za budući rad, nego i mogućnost zaposlenja ukoliko se "dokažu", kod nas će studenti, nažalost, još da čekaju na to. Ipak, ne treba da pokleknu pred postojećim sistemom koji im ne odgovara, nego da artikulisano i smisleno traže rješenje za svoje probleme, a priliku za to će dobiti veoma brzo. Izbori 2014. su na pragu, pa, mladi, pažljivo pri odabiru kome dajete svoj glas!

______________________________________

Kriteriji za odabir fakulteta

Mladi se pri odabiru fakulteta vode raznim kriterijima, ali je svakako jedan od najvažnijih koliku platu mogu zarađivati od budućeg zanimanja. Prema istraživanjima koje su proveli portali Plata.ba i Posao.ba, u BiH je najisplativije upisati elektrotehnički, ekonomski i farmaceutski fakultet. Prosječna plata u 2013. za softver inženjera sa bachelor diplomom je iznosila 1560 KM, za diplomiranog ekonomistu od 1700 do 2300 KM, a za farmaceuta 1300 KM. Najmanju platu dobijaju učitelji i nastavnici (u prosjeku 870 KM), te profesori (prosjek 960 KM), dok su diplomirani novinari u najlošijoj poziciji s prosječnom platom od 680 KM.

Pored toga, kriterij bi trebalo da bude i potražnja za različitim zanimanjima na tržištu rada. Deficitarne kategorije poslova su IT softver, zdravstvo i zanatske usluge, dok su suficitarne policija – zaštitarske usluge, turizam, proizvodnja i arhitektonske usluge.